Enkripcija bežične mreže se može opisati kao svojevrsno kodiranje komunikacijskog kanala između našeg računala i odašiljatelja signala.Iako većina isporučenih modema dolazi bez postavljene zaštite,svaki od njih najčešće nudi nekoliko različitih načina enkripcije.Najrasprostranjeniji način kodiranja je WEP(Wired Equivalent Privacy).
Predstavljen još 1997.godine.Ovaj standard razvijen je kako bi osigurao i zaštitio bežičnu komunikaciju računala i pristupnih točaka.Najkorišteniji su tipovi WEP-40 i WEP-104,poznatiji po nazivima o 64-bitnoj ,odnosno 128-bitnoj zaštiti. Prve brojčane oznake(40 i 104) govore kako se za enkripciju komunikacije koristi 40 bita odnosno 104 bita ,koji zajedno s incijalizacijskim vektorom dužine 24 bita daju vrijednost od 64, odnosno 124 bita.
Enkripcija se vrši pomoću RC4 protokola ,u kriptografiji poznatim i pod nazivom ARC4 ili ARCFOUR.Sam protokol predstavlja softver pomoću kojeg se kreiraju ključevi za svaki poslani paket podataka zasebno.
Protokol se osim u zaštiti bežičnih mreža rabi,primjerice ,i pri zaštiti internetskog prometa,poznatog pod oznakom SSL (Secure Sockets Layer).Na bežičnu mrežu se može spojiti bilo tko ima WiFi karticu i neku vrstu antene. Riješenje je u enkripciji podataka ,a većina pristupnih točaka ima ugrađenu enkripciju.
Prva generacija enkripcije WEP se pokazala kao veoma lakom za probiti,dok se novije WPA i WPA2 smatraju dosta sigurnim,uz odgovarajuću šifru.
Nema komentara:
Objavi komentar