WI FI mreže rade uz pomoć vrlo jednostavne radio tehnologije; jedina razlika je što se radio signali pretvaraju u jedinice i nule. WI FI antene odašilju signale na 2,4 GHz (802.11b i 802.11g standardi) i 5 GHz (802.11a standard).
Sva radio tehnologija se nalazi u WI FI karticama koje ugrađujemo u računalo i to je praktično sve što nam je potrebno za bežično umrežavanje.
Bežično umrežavanje je u biti najjednostavniji način umrežavanja. Nudi nam neku srednju brzinu, ne zahtjeva dodatne kablove, relativno je skuplji od ostalih načina umrežavanja ali bitna stvar je u svemu tome da mu je cijena u konstantnom padu. Potrebna nam je WI FI kartica interna (PCI i PCMCIA) ili vanjska (USB) u dva ili više računala da bi se isti umrežili. Bežično umrežavanje može biti nesigurno, pogotovo starije mreže sa WEP enkripcijom podataka. Danas se sigurnost podigla na višu razinu pa tako se gotovo svugdje koriste WPA i WPA2 enkripcije podataka.
Na bežičnu mrežu se može bilo tko spojiti ako ima WI FI karticu i neku vrstu antene. Samim time je mnogo teža kontrola i nadgledanje korisnia. Riješenje je nađeno u enkripciji podataka. Prva generacija enkripcije WEP se pokazala kao vrlo lakim zadatko za probiti šifru dok se novije WPA i WPA2 smatraju dosta sigurnim uz odgovarajuću šifru. Service set identifier (SSID) je vrsta enkripcije (kod) koji je umetnut u sve odlazne pakete na vašoj bežičnoj mreži kako bi identificirao svaki paket kao dio mreže. Svi bežični uređaji koji pokušavaju međusobno komunicirati moraju dijeliti isti SSDI. Postoje dvije varijante SSDI-a:ad-hoc bežične mreže (IBSS) i infastrukturne mreže koje uključuju pristupnu točku (BSS ili ESS).
WEP algoritam je pun mana i služi za osiguranje IEEE 802.11 bežičnih mreža. Predstavljen 1999. godine, trebao je pružiti sigurnost sličnu onoj na tradicionalnim žičanim mrežama. Početkom 2001. otkriveno je nekoliko slabosti. WEP konekciju može se probiti u nekoliko minuta odgovarajućim software-om. 2003. godine WEP je dobio nasljednika zvanog WI FI protected access (WPA). Svi veći proizvođači su implementirali produženi 128-bitni WEP protokol koristeći 104 bitni ključ (WEP 104). Taj ključ je uvijek unošen od strane korisnika.
Dvije metode autorizacije se mogu koristiti kod WEP-a: Open System Authentication i Shared Key Authentication. Još postoji i WPA2 koji je naprednija inačica WPA sustava i danas se taj algoritam najviše koristi pogotovo u novijim konfiguracijama.
Kako zaštiti vašu bežičnu mrežu?
Prije svega, tu je primjena administratorske lozinke i korisničkog imena. Slijedeći korak je postavljanje vaše bežične enkripcije, mijenjajte zadani system ID, imate ugrađeni firewall-koristite ga, pozicionirajte access point.
Nema komentara:
Objavi komentar